Žrtvovanje za više vrednosti povezuje i događaj i novinarsku misiju, a preklapanje postoji i kod Božjih zapovesti i novinarskog kodeksa.
Imam zabeležene važne događaje koje ne smem da prećutim. Jedan od njih je atentat na Dejana Anastasijevića.
Dejan je preminuo 24.4.2019. godine, kao član redakcije BBC. Juče sam pisao o saznanjima do kojih sam došao, a koji su vezani za neuspešnu istragu.
Preživeo je atentat, jer je jedna od dve bombe, postavljene na njegov prozor, eksplodirala pre, ili ova druga nije odmah eksplodirala, pa je ubilačka lepeza bila manja.
Dejan i supruga su bili na ležaju nižem od nivoa prozora, a ćerka se, na sreću, tek vraćala iz grada.
Ovaj tekst Miše Vasića me je podsetio i na ovu definiciju direktora policije da u napadu postoje „elementi terorizma“.
I to je jasno kao dan. Samo ništa od radnji koje su potom činjene u istrazi nisu bile u rangu odgovora na teroristički napad.
Čak je ministar policije relativizovao situaciju konstatacijom da nema motiva.
Preneli smo tekst koji je Dejan pisao šest meseci nakon terorističkog napada, a danas podsećamo na tekst Miše Vasića.
Ovo podsećanje mi je važno zbog slučaja na koji nemamo odgovor kao sistem: pretnja redakciji dnevnika Danas, i kolimunistima ove redakcije, koja sugeriše sudbinu tj. napad na redakciju Šarli Ebdo, u kojem je ubijeno 12 članova redakcije.
Istraga u slučaju koji direktor policije definiše da ima „elemente terorizma“, vođena je kao prekršaj u kojem je uspeh ne identifikovati počinioce i nalogodavce.
Da je neko razmišljao u kategorijama ozbiljnih ocena predsednika Tadića i direktora policije Veljovića, digla bi se cela policija i tajna služba…
Tekst, takođe pokojnog, kolege Miše Vasića precizno govori o duhu vremena, prirodi slučaja i o tome kako je sve izgledalo novinarima profesionalcima.
A pretnja Danas-u još nije razrešena, sa najavljenom realnom sudbinom, sličnom sudbini atentata na Dejana Anastasijevića, da nikada neće biti ni razrešena.
Pretnja atentatom nije dovoljna da se međunarodna pravna pomoć suprotstavi događaju koji u strahu drži celu redakciju, i brojne pomenute autore i kolumniste.
Nije, dakle, samo naš problem, ali uvek treba da pre svih počistmo u svojoj avliji. Da je slučaj atentata na Dejana Anastasijevića rešen, i drugi slučajevi bi bili efikasnije rešavani. Stvoriti kulturu nekažnjivsti napada na novinare je ponekad pola posla.
Zbog toga, ne samo da se sećamo, nego moramo da doprinesemo svim snagama da se razreše slučajevi, a i da počinioci i nalogodavci dočekaju kazne.
Tekst prenet sa portala Javni servis.
Autor: Veran Matić